FOTO: Pixabay
Ukoliko posmatramo današnje granice počinjala je i završavala se u Rumuniji.
Izgradnja ove pruge započela je još 1847. godine, a 1854. otvorena je za prevoz robe – uglja do Dunava i da bi se iz moldavskih rudnika ruda prevozila u čeličanu u Rešici (Rumunija).
U Jasenovu se nalazila glavna stanica na toj pruzi, tačno između Vršca i Bele Crkve. Imala je ložionicu, lokomotive, radionicu, vodotornjeve za punjenje parnih lokomotiva na koje su dolazile i one iz Vršca i Bele Crkve, zatim, ugljarnicu, okretnicu jer tada lokomotive nisu mogle da idu unazad.
Ova pruga mogla je da parira mnogim evropskim u tom vremenu. Čudo tehnike privlačilo je veliku pažnju da su mnogi radoznali, i iz ne tako bližih mesta, dolazili su zapregama ili pešice da je vide. Pištaljka lokomotive označavala je surovu i sirovu, do tada neviđenu snagu, a malena parnjača delovala je gigantski inspirativno.
Već 1858. godine Vršac se prugom, preko Temišvara, povezao sa Budimpeštom, Bečom i drugim metropolama Starog kontinenta. Železnička stanica u Vršcu imala je tada značaj prave varoške institucije prve vrste.